U novije se vrijeme kod djece sve češće primjećuje prisutnost otežane jezične komunikacije. Sve je više djece koja otežano komuniciraju ili otežano komuniciraju na materinskom jeziku, a lakše na jeziku koji bi trebao biti strani.
Osim zaostataka u govoru nerijetko se zapaža i nedostatak aktivnog slušanja i usredotočenosti. Uzroci mogu biti različiti, no jedna od pretpostavki je ta da su djeca već u najranijem djetinjstvu prekomjerno izložena digitalnoj tehnologiji koja dovodi do nedostatka razvoja ekspresivnog govora, nedostatka usredotočenosti i nedostatka empatije zbog pomanjkanja izravne komunikacije i izloženosti stvarnim životnim situacijama.
Dječja igrališta na kojima su starije generacije provodile djetinjstvo uz brojalice, pjesmice i poznatu „Tko se nije skrio, magarac je bio“, danas su zamijenili mobiteli i tableti pa djeca svakodnevno primaju mnogo informacija, no vrlo su oskudna u davanju istih.
Budući da je komunikacija jedna od najvažnijih vještina koju je potrebno kontinuirano razvijati, a u djetinjstvu su to slušanje i govorenje kao prve u nizu jezičnih djelatnosti, osmišljen je program za razvoj jezičnih i komunikacijskih vještina za djecu urednog razvoja i djecu s poteškoćama u govorno-jezičnom razvoju — Planet priča.
Jezična komunikacija pomaže nam izraziti misli, osjećaje, stavove, upoznati prijatelje, riješiti izazove, doći do ciljeva. Ponekad nismo ni svjesni koliko je govor važan u društvu i za društvo, a nekad i presudan kod prezentiranja sebe i stvaranja stereotipa.
Ciljevi
Polazište za razvoj jezičnih i komunikacijskih vještina je priča koja je uvijek ispričana neposredno[1] te aktivno uključivanje djece u sam proces čitanja (interaktivno čitanje, aktivno slušanje).
Interaktivno čitanje podrazumijeva aktivno uključivanje djece u proces čitanja i kontinuirano provjeravanje njihovog razumijevanja pročitanog što pomaže bržem razvoju govora i dovodi do proširivanja vokabulara. Osim toga, čitanje i pričanje temelj su razvoja čitalačkih predvještina i vještina te razumijevanja pročitanog/odslušanog i kasnije u životu, što dovodi do lakšeg učenja i usvajanja novih sadržaja (Matijević 2019: 19, 20).
[1] Svaki tekst čita se uživo na satu bez posredovanja medija. Polazni tekstovi tradicionalne su bajke te suvremene prče koje su sadržajno bliske djeci. Tekstovi se odabiru prije svega prema načelima zanimljivosti, primjerenosti i odgojnosti.
Ciljevi programa Planet priča:
razvoj slušanja i govorenja te njihova međudjelovanja
razvoj predvještina i vještina čitanja, pisanja i učenja
razlikovanje i prepoznavanje slova, glasova i riječi
bogaćenje rječnika
pravilno artikuliranje glasova, izgovaranje riječi i strukturiranje rečenica
razvoj vještina zapažanja, razumijevanja i promišljanja
razvoj pažnje, koncentracije i pamćenja
razvoj socijalnih vještina
razvoj samopouzdanja i prihvaćanje različitosti.
Metode i aktivnosti
Tijekom čitanja priče svako je dijete aktivno uključeno, a ciljanim pitanjima kontinuirano se provjerava njihovo razumijevanje. Važno je istaknuti koristi koje donosi višestruko čitanje istog teksta, a to su bogaćenje vokabulara te razvijanje vještina zapažanja, pažnje i koncentracije. Isto tako, važno je odrediti cilj svakog čitanja — u prvom se čitanju može usredotočiti samo na radnju i likove, u drugom na nepoznate riječi, u trećem na prisjećanje događaja koji slijede nakon pročitanog djela.
Nakon čitanja i analize odabranog teksta, važno je potaknuti djecu na stvaralačko izražavanje čime se potiče njihova kreativnost, a predstavljanjem svojeg uratka drugoj djeci razvija se i samopouzdanje. Stvaralačko izražavanje potiče se različitim aktivnostima — crtanje i opisivanje lika iz priče, izdvajanje i prepričavanje najzanimljivijeg djela, oponašanje i uživljavanje u lika iz priče i slično.
U svemu tome ipak je najvažnija igra. Sve aktivnosti koje se pojavljuju na satu predstavljene su kao igra jer ipak je ona osnovna aktivnost kojom se treba baviti u djetinjstvu. Igrom se lakše dolazi do rezultata, djeca se kroz igru razvijaju i fizički i emotivno te zadržavaju pozitivan stav prema svakom postavljenom zadatku.
U konačnici, osjećaj zadovoljstva, sigurnosti i sreće najvažniji je cilj koji se treba postići u radu s djecom.
Iva Jagačić, mag. educ. philol. croat.